U plesnoj školi kojoj sam pripadala srcem i dušom pet godina – naučila sam mnogo, pre svega da radost plesa delim sa drugima. Osnovala sam plesnu grupu D, zvanu „doktorska“ iako su u njoj plesali ne samo doktori, nego ekonomisti, inženjeri i drugi već afirmisani ljudi. Od prve godine zvali su me „razredna“ jer sam nastojala da za grupu dobijem najbolje. Pričala sam o plesu za novine, Nataša Miljković je snimila za njenu emisiju “ Ključ “ prilog o plesu kao rešenju za stres, kom prilikom je njena ekipa pričala sa nama plesačima i snimala nas dok plešemo. Družili smo se sjajno, umeli smo da dođemo s posla mrtvi umorni, a da odemo u ponoć potpuno odmorni. Jedini problem bilo bi spavanje, neće san na oči, pun si energije i zadovoljstva, a u 6 treba ustati i poći na posao. 
Jednom sam se baš zamerila treneru. Pri dolasku na čas tražila sam da skrati čas, da ne traje duže od 1,5 sat (a norma nam je bila 2,5-3 sata) jer pacijenti trpe zbog moje neispavanosti sutradan. Ali ne lezi vraže, u vreme kad je čas već trebalo privoditi kraju, došla je legenda plesa, onaj koji trenira šampione, s kojim se pleše lagano i ležerno. Kako je ušao, pozove me na igru i nismo prestali sledećih sat vremena. Trener obilazi oko nas i zvoca: “ Anči, a pacijenti?“. Ma, kad se pleše s najboljim, nema prekidanja dok se on ne umori! To sam i rekla treneru, nesmotreno. Nikad mi nije oprostio, jer je shvatio da njega ne smatram najboljim.
Lepa uspomena. Život ispunjen umetnošću, svaka čast na svestranosti. Lepo je čitati o tome u koliko aspekata je moguće ostvariti sebe.
Moguće je ako želiš i radiš na ostvarenju svojih snova, writing. Imaš gore u Biblioteci malu priču o mojim knjigama i kratku biografiju, koja najviše govori o praćenju snova. Najsrećnija sam kad plešem bečki valcer, pa ne propuštam aprilski bal kada je to ples otvaranja.
Pročitao sam to, naravno. Čak sam i krenuo da čitam onlajn verziju knjige.
Koju si odabrao prvu? Redom objavljivanja? „Valcer“?
Da, Valcer. Svideo mi se uvod u knjigu pa sam se zainteresovao.
Da li si pokušao da plešeš, writing?
Jesam. Tradicionalan ples mi ide od ruke. Imao sam priliku da ga plešem u nekoliko navrata.
Standard, latino? Jesi li pokušao da kreneš u plesnu školu?
Standard. Razmatrao sam tu opciju sa devojkom, verovatno ćemo u jednom periodu početi.
A jadničak =)
Neka, bar si ti plesala sa najboljim =)
Obožavam ples, sve vrste plesa, a najviše ove elegantne…
Jedino neimaštini mogu da se zahvalim što nisam negde u nekoj plesnoj školi
inače bih već davno trošila cipele =)
Ali nikada nije kasno, biće dana =)
Biće dana, muckos, čuće se tek za tebe! I potrošićeš slatko plesne cipelice, to ti vidi vračara na odmoru (kad anam i ti štrajkujete, moram ja da gledam. Stvarno, kad ćete vas dve da nastavite sa proročkim aktivnostima?)
AnaM, se jako uspavala što se tiče vračarskih aktivnosti…
Mogli bi ovde u novom gradu puno zaraditi
Nego, šta nam je sa razmišljankom?
Meni jako fali
Nešto je raspoloženje ne služi posledniih dana, iz objektivnih razloga, ali biće bolje i eto nam nje! Verujem da svima nedostaje.
Nadam se da će sve biti kako treba i da nam se vraća uskoro…
Ja sam je se već baš uželela
Ma ima da dođe, povući ćemo je za uši zbog izostanaka!
Lepo je kad se čovek pronađe u nečemu. Ništa lepše od ispunjenog zivota.
Mesecina, uvek sam znala šta želim od života i polako išla ka svojim ciljevima. Po Koeljovom „Alhemičaru“, kad pratiš svoju legendu, cela vaseljena se potrudi da ti pomogne i znakovima pokaže kako doći do cilja.
A šta ćemo mi koji ne znamo koji je naš cilj?
Znaš ti svoj cilj, ali još ne vidiš put do njega, mesecina.
Možda mi tvrdoglavost ne da da vidim.
Moguće, mesecina…ili samo mladost.
Ah taj ples, moraš da mu se vratiš s prolećem.
Duguješ to sebi.
Na bal ću svakako ići, ćemo ići, ludi vrapče, ali u školu…ne verujem. Ne mogu više plesati rock i džajv, salsu volim ali mi smeta…mada još mogu izdržati sa-sa i bečki valcer duže od mnogo mlađih.
S najboljim je igrala najbolja. Naravno da nema prekidanja dok se on ne umori.
S najboljim je igrala ona koja najviše uživa u plesu…mada ne i najbolja, iluzija.
Ja sam antitalenat za plesanje ali ipak ne dopuštam sebi da presjedim ili prestojim kad izađem ili odem na neko slavlje. To što ne plešem dobro, ne znači da ne trebam plesati uopšte
Naravno, lonacipoklopac, a ako uživaš u igranju, bolje je ikako nego nikako. A i uči se, itekako se uči, videla sam mnogo takozvanih antitalenata koji su sada sjajni plesači.
Eh,da ples…
Volim da plešem,i volela bih da idem na časove,ali kad se nema…
Možda jednog dana..
Divne uspomene imaš,more,ples,spašavanje života..(((:
Imam, 3msc, imaćeš ih i ti kad dođeš do mojih godina
)
Kad je jezik brži od pameti…
Često se to događa, kume…jezik je često prebrz. Ako bi bio sporiji, bilo bi bolje.
Ja sam igrala folklor.
Zavidim ti za ples.
Prelepo je.
Nemaš razloga da zavidiš, nena58, folklor je pandan plesu, daje jednako radosti.
Gde ces na ego!?
Tako je, snjezana, velika je to greška bila!
Ples uvek nosi lepe uspomene, pogotovo prvi plesni koraci.:)
I prvi koraci i oni kasnije, biljanak, kad se u plesu sasvim opustiš, ne pitaš se koji je ritam, osećaš ga i prepustiš se!